Slutnja daljina

Ako odeš prepoznaćeš tragove svih nenapravljenih koraka, zaustavljenih u vremenu, na poljima čežnje, mekim i nepostojanim kao na mestu gde se dodiruju pesak i more

It’ s such a perfect day
I’m glad I spent it with you
Oh, such a perfect day
You just keep me hanging on
You just keep me hanging on…

Poluzatvorenih očiju sa poverenjem smo gledali u- vis,ušunjali pogled u zaboravljene haustore, trepnuli pred ostavljenim domovima kako bi ih poneli sa sobom. Umesto neispisanog razlili smo se po fasadama….Posmatram grad koji prebrzo promiče i okno postaje ogledalo. Sa druge strane ruža se provlači kroz gvozdenu šipku kao da će da rascepa nebo…

Umorna misao o odlasku i nezadržive suze zbog neizrecivosti nedostajanja…A sve je tek izmaglica slutnje…..

We’re just two lost souls
Swimming in a fish bowl,
Year after year,
Running over the same old ground.
What have we found?
The same old fears.

Dijana Redžić

Pogled sa vrteške

Još jednom

zamutiti boje

U posmatranju sveta sa vrteške

Stvoriti krug

U kojem granica sa drugima prestaje

Na ljuljašci

Izbrisati razdaljinu  između neba i tla

Uloviti sunce među trepavice

Pred žmurenje

Razliti san po javi

Do neprepoznavanja

Još jednom

Naslutiti blizinu anđela

Biti slep za obmane

Na prostoru na kojem više nema ničega

Sem sećanja

i prašine.

Dijana Redžić

BOL

Sa ekrana preobražena prošlost isijava čežnju u zamračenu sobu

Sunce je isto

More je nepromenljivo

A melanholija je uvek nova u pronalaženju izgovora za svoje prisustvo

Na mestu koje je igra vetra i valova

Svetlost je blaga

Senke ne iskrivljuju prizore

Sa druge strane okna kiša će se sudariti sa prašinom

 

Dijana Redžić