Reciklaža Ljubavi

Govorimo, dok ovaj grad pere kiša

Iza nas su propale ljubavi

Izneverena očekivanja

Slomljena prijateljstva

Tešimo se, krvavim rukama grlimo

Govorimo jedno drugom, „Sve je u redu“

A znamo da nije

Uzvišene misli, duboke ljubavi, snažne emocije

Nekada su pesnici o njima pevali

Gradovi rušeni zarad jedne bescene rečenice

Sada, dok po nama padaju novembarske kiše

Shvatamo da te vrednosti ne vrede više

Kao bocu koka-kole piju nas nečiste usne

Piju i odbacuju, kad u nama ne ostane više ništa osim praznine onog koji je sve dao i koji očekuje jednu jedinu lepu reč da ispuni te velike prostore samoće

Pokupiće nas

Ovako prazne

I reciklirati

„Život ide dalje“, kažu

Opet ćeš voleti!

Na ovim suznim pločnicima

ja se pitam

Kada će život prestati da bude ciklus reciklaža

I kada će ljubav

Pronaći svoj trajni hram

Oboje nas ovo doba strahovito boli

Prijatelja

i saputnika

u

boli

u novom ciklusu

reciklaže

SB