Govorimo, dok ovaj grad pere kiša
Iza nas su propale ljubavi
Izneverena očekivanja
Tešimo se, krvavim rukama grlimo
Govorimo jedno drugom, „Sve je u redu“
A znamo da nije
Uzvišene misli, duboke ljubavi, snažne emocije
Nekada su pesnici o njima pevali
Gradovi rušeni zarad jedne bescene rečenice
Sada, dok po nama padaju novembarske kiše
Shvatamo da te vrednosti ne vrede više
Kao bocu koka-kole piju nas nečiste usne
Piju i odbacuju, kad u nama ne ostane više ništa osim praznine onog koji je sve dao i koji očekuje jednu jedinu lepu reč da ispuni te velike prostore samoće
Pokupiće nas
Ovako prazne
I reciklirati
„Život ide dalje“, kažu
Opet ćeš voleti!
Na ovim suznim pločnicima
ja se pitam
Kada će život prestati da bude ciklus reciklaža
I kada će ljubav
Pronaći svoj trajni hram
Oboje nas ovo doba strahovito boli
Prijatelja
i saputnika
u
boli
u novom ciklusu
reciklaže
SB